Ovo je beleška koja je bila negde u dobinama moga kompa čekajući dalju razradu, ali pošto je Maksa postavio pitanje izbora nikova, t.j. zašto pojedine blogerke koriste za svoj nik imena svoje dece uz dodatak "mama", ajdmo malo o imenima...
Kad sam bila mala, imali smo drugove i drugarice...
I Drugove i Drugarice.
Persiranje je bilo nepotrebno, tačnije - nepoželjno. Svi su bili na ti, a ako se, pri tom, umetnulo ono „druže" ili „drugarice", onda te je neko il' mnogo poštovao, il' si bio gadno zaglibio. Stvorila sam, priznajem, uslovni refleks da se trgnem na „drugarice Mlekac". O'ma počinjem da virkam iza kog se ćoška krije batina...
Postojao je, doduše, manje formalan način, zaostatak reakcionarnog buržuaskog obraćanja, koji je kod žena, koristio samo prezime. Pa je, shodno njemu, Petrovićka bila žena nekog Petrovća, a Petrovićeva je bila ćerka. Mada se, to, u svakodnevnom govoru, uglavnom sve svodilo na prvu varijantu...
Baka mi je pričala da su, pre WWII žene oslovljavali ne samo muževljevim prezimenom, nego i titulom. Pa je tako gospođa doktora Petrovića često bila oslovljavana sa dokotorka Petrovićka iako dotična, možda, nije s medicinom imala nikakve druge veze sem muža.
Onda su došle devedesete i odjednom su, preko noći, drugovi i drugarice nestali, a persiranje, gospođe, gospođice i gospodini ponovo su stupili na scenu. Uz komične situacije, naravno, jer, za razliku od engleskog, koji ima čuveno Ms. koje je neutralno po pitanju bračnog statusa, mi poznajemo samo izraze gospođa i gospođica. I sad, naravno, nastaju zabune, jer ako se bivša gospođica Jovanović, udata gospođa Petrović, razvede i vrati svoje prezime, da li time vraća i status gospođice? Ili ipak ostaje gospođa, pošto je već bila udata? Da, ali ona nije bila udata u Jovanoviće, ona je Jovanovićeva, a gospođa Jovanović, trebalo bi da bude Jovanovićka i...
I onda sam otišla u Afriku.
Već sam vam pričala da se na Secvani muškarci oslovljavaju sa Rra, a žene sa Mma.
Možda sam, negde, pomenula i da se, po njihovom bontonu, prvo oslovljavaju muškarci, pa tek onda žene. Dakle, kad se pozdravlja neki skup, uvek je „Dumela borra le bomma!", nipošto obrnuto.
Dotle je bilo jednostavno.
Ili sam bar mislila da je jednostavno. Znači, saznaš nečije ime ili prezime, dodaš Mma, ili Rra, i sve je u redu.
Međutim, stvar je daleko zapetljanija.
Naime, Mocvane u celu priču ubacuju, redovno, i bračne partnere, i decu.
Pa tako naša Petrovićka može da bude Mma Petrovik, može da bude Mma Milica, ali može da bude i Mma go Bane, ako joj je muž, recimo, Bane. E, sad, ako pretpostavimo da ima dvoje dece, koja se, recimo, zovu Mina i Sava, ona isto tako može da bude Mma go Mina, ili Mma go Sava ili Mma go Mina le Sava...
A važi i ona priča moje bake - da joj se doda muževljeva titula, pa je Mma go (ubaci muževljevu titulu).
Tako sam ja, zbog imena koje je Mocvanama bilo komplikovano za izgovor, ali i zbog Žmuove upornosti da nam ni jedno dete nema ime duže od četiri slova imala, tokom boravka u Bw, najmanje sedam imena.
Sopstveno ime, muževljevo prezime, mužveljevo ime, imena svakog od mojih klinaca pojedinačno, kao i nekoliko kombinacija sa imenima dvoje, troje ili svo četvoro potomaka.
U početku me je, moram priznati, to jako bunilo, ali vremenom sam navikla. Čak sam, poput većine Mocvana, počela i da se osećam počastvovanom kad bi mi se neko obratio imenom dece. Jer, to je kod njih, zaboravih da vam kažem, obraćanje kojim se iskazuje najviši stepen poštovanja. Pošto je majčinstvo jedna od veoma bitnih stvari.
Ali, o odnosu prema majčinstvu i novorođenčadi pričaćemo nekom drugom prilikom...
EDIT:
Zaboravih da napomenem da se ovaj drugi deo priče - oslovljavanje po imenu dece - odnosi i na muškarce.
Znači, sasvim je OK da neko bude Rra go Mina, ili Rra go Mina le Sava...